Draga dvadeset osma generacijo poslijeratnih stolačkih maturanata,

Uspješno ste se popeli jednu stepenicu više u Vašem odgojno obrazovnom putu. U situacijama u kojima ste se našli od prvog, pa evo do posljednjeg razreda pokazali ste koliko kao osobe iz godine u godinu rastete i sazrijevate.

Pokazali ste koliko je životnih lekcija potrebno položiti kako bi ste došli do glavnog cilja.

Dragi maturanti hvala Vam jer ste i Vi nas naučili mnogo čemu. Prvenstveno Vam hvala jer ste se iza svake svoje nesmotrene pogreške znali ispričati. Hvala Vam jer ste naše pogreške znali oprostiti. Hvala Vam jer smo zajedno činili jednu dobro cjelinu. Hvala Vam jer ste individualnim razgovorima učili i Vi nas, oduševljavali nas… Hvala vam jer ste nas kroz ovaj srednjoškolski put svojim usponima i uspjesima čini ponosnima i sretnima.

Hvala Vam jer danas možemo reći ponosni smo jer su ovi mladi ljudi bili, a i ostati će dio naših života!

Stigao je trenutak rastanaka, vjerujemo kako će te sa ovog mjesta ponijeti samo one lijepe uspomene. Pred Vama su sada neki novi putevi, vidici, vrata… Budite neustrašivi i hrabri, jer ste spremni za sve nove i teže pobjede od ovih. Ne zaboravite koliko vrijedite, koliko ste svojom zaslugom došli do ovoga trenutka. Budite jedinstveni. Ostanite sretni. Ostanite snažni!

Slijedite svoje snove, hrabro koračajte kroz život. Tražite svoja prava, budite dio grupe i ne zaboravite ispuniti i po koju dužnost i obvezu koja vam se kroz život nametne.

Hvala vam jer ste svoju volju i želju za uspjehom, učenjem, stvaranjem odlučili podijeliti s nama u ove tri ili četiri godine srednjoškolskog obrazovanja. Ponosni smo jer smo bili dio stvaranja vašeg životnog i odgojno- obrazovnog puta, ali i sazrijevanja.