Ako je vrijeme rijeka koja teče, onda je protekla godina od smrti prof. Dane Puljića – most sjećanja. Na tome tragu sjećanja skupina profesora Srednje škole Stolac, njegovih dojučerašnjih radnih kolega u ranom prijepodnevevu 27. listopada 2020. godine, posjetila je mjesto njegova počivališta u rimokatoličkom groblju u rodnoj Rotimlji, položivši cvijeće i zapalivši lampione, uz pojedinačnu molitvu za pokoj njegove duše.

Pokojnog Danu Puljića poznavao sam i ranije, prije nego je 5. rujna 2000. godine postao djelatnik Srednje škole Stolac.  Bio sam tada ravnatelj ove odgojno-obrazovne ustanove. Pamtim ga kao ponositog i hrabrog momka, bojovnika HVO-a, zatočenika u logoru Bileća. Mada uvijek tijekom njegovih 19 godina u školi nije sve bilo blistavo (a to je život, op. a), loše će mo zaboraviti, a dobro pamtiti.

Mi, tvoje radne kolege, koji nastavljamo hoditi ovozemaljskom stazom, zarađujući tvrdi kruh prosvjetni, vječno ćemo Te pamtiti i u svojim srcima nositi.

U večernjim satima u župnoj crkvi sv. Ilije u Stocu održana je i misa zadušnica za pokojnog Danu Puljića.

Neka ti je laka hrvatska hercegovačka zemlja, ponosna i hrabra kakav si i sam bio i u našim sjećanjima ostao.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

Prof. Ivo Raguž