Stvoreni smo drugačiji. A biti drugačiji znači biti poseban. Svatko od nas jest poput jedinstvenog umjetničkog dijela, drugačijih razmišljanja i stavova, izgleda i boja. Da ste cvijet na poljani prepunoj šarolikog cvijeća gdje je svaki jedinstven na svoj način biste li zaželjeli da su svi isti kao vi,da imaju iste latice i stabljiku,korijen i pupoljak,da ste isto okrenuti ka Suncu i da ispijate vodu na isti način? Zar ne bi tada život bio suviše monoton?

Što ako niste tako jaki kao što mislite i zapravo ste maslačak koji tako lako nestane,ali ponovo izrasta na bezbroj drugih mjesta. Što ako je taj maslačak zapravo mržnja koja se lako izmakne od kazne za svoja zlodjela,a onda iznova i iznova započinje svoju mržnju? Zar želite da svi mrze isto kao vi? Tko bi onda ostao na ovome svijetu? Samo sivilo. Sve planete su različite,sve biljke i životinje su različite,svaki oblak je različit…Zašto onda želite da svi ljudi budu isti? Zar nije ljepše da upravo ovakvi kakvi jesmo, jedinstveni svatko na svoj način, pružimo ruke jedni drugima?Ljepše je. Kako bi samo svijet bio lijep da se ne dijelimo,već spajamo ruke u znak molitve. Zahvalimo se jer postojimo umjesto da jedni drugima brišemo živote. Mi nismo stvoreni da brišemo,već da gradimo. Izgradimo naše odnose u boljem pravcu i napokon shvatimo da smo svi mi prije svega zapravo samo LJUDI.

Nika Proleta